Šipurak

sipurak-izgled  sipurak-upotreba sipurak-novi

Opis
Ova biljka se upotrebljava svježa i osušena. Nepotpuno zreo plod divlje ruže i drugih srodnih vrsta divljih ruža. Beru se i plodovi pitomih ruža. Divlja ili pasja ruža je vrlo trnovit grm , visok oko 2 m. Raste svuda a najviše po obodima šuma i kao živa ograda pored puteva i po međama u cijeloj Evropi , sjevernoj Africi i sjevernoj i zapadnoj Aziji.Plod raznih vrsta ruža je različitog oblika i veličine. Svi imaju dolje malu dršku a gore manje ili više osušenih ostataka od čašice, prašnika, i tučkova. Plod divlje ruže je jajolik a od drugih je više okruglast. Šipak je nepravi, sočan, jagodast plod, cvijetna loža se pretvorila u mesnat sočan ovalan oklop u kome se nalaze mnogobrojne čekinjaste dlake i uspravno pravilno poređani , vrlo tvrdi i osjasto čekinjavi. Svjež šipak je čvrst, sočan, gladak i sjajne je crvene boje. Osušen je tvrd , crveno-mrk i malo naboran. Ukusa je prijatno nakiselo-slatkog i pomalo oporog.
Ljekovita svojstva
Nađena je velika količina vitamina C , mnogo vitamina P , karotena. Šipci imaju još i flavonoida, oko 2,5 odsto tanina oko 3 odsto limunove i jabučne kiseline oko 10 odsto pektina do 15 odsto šećera, malo masnog ulja i etarskog ulja od koga potiče prijatan miris čaja, koncentrata i raznih galenskih preparata od šipuraka. U lišću ima oko 0,4 odsto vitamina C. U fabrikama se izrađuju vitaminski koncentati i ekstrakti a u apotekama sirup i drugi galenski proizvodi. Svježi i osušeni šipci upotrebljavaju se kao blag adstrigens pri oboljenju crijeva naročito protiv dosadnih ljetnjih dječijih proljeva.
Narodna imena
bijela ruža, divlji šipak, divlja ruža, pasja roža, plotna ružica, šip, šipke, šipkovina, šipurina, ščipak.