Oman

gdje-raste-oman oman-kao-lijek oman-slika

Opis
Oman je dugovječna snažna zeljasta biljka visoka najviše do 2m. Stabljika je malo razgranata i obrasla krupnim dugačkim ovalnim listovima a na vrhovima stabljike i ogranaka stoje žute do 7 cm velike glavičaste čupave cvasti. I cjevasti i jezičasti cvjetovi su žute boje. Biljka cvijeta u ljeto počev od svoje druge godin. Sjemenke imaju perjanicu kao i mnoge druge kompozite te ih vjetar lako i daleko raznosi. Na taj način se vrši prirodno razmnožavanje biljke.

Oman sadrži od 1 do 3 odsto etarskog ulja gorke materije, fruktoze i mnogo inulina. U jesen kopan korijen ima do 44 odsto inulina. U omanu ima i drugih fruktozida. Iz etarskog ulja se izdvaja kristalna bezbojna masa bez mirisa koja se sastoji iz alantolaktona, izalanktolona hidroizoalantolaktona i alantolne kiseline. Tečni dio ulja se sastoji iz alantola koji ima prijatan miris na nanu. U Ulju ima i azulena.

Ljekovita svojstva
Primjena ove biljke u medicini je raznovrsna. Prijatan antiseptik organa za disanje. Nekad je oman bio mnogo upotrebljavan zatim je neko vrijeme bio napušten i zaboravljen pa je opet ušao u medicinu. Upotrebljava se protiv bronhitisa, kašlja, velikog kašlja, i uopšte za liječenje organa za disanje. Daje se za uređivanje menstruacije, protiv nekih kožnih bolesti, reumatizma.
Narodna imena
Alajt, alant, amanovina, veli korijen, velika trava, veliki korijen, veliko zelje, voman, ivanjsko zelje, obratiš, lepuh,, tusti korijen.