Les

jedic-izgled jedic-opis jedic-upotreba

Opis
Jedić raste po vlažnim i humoznim mjestima i planinama Srednje Evrope. Ima mnogo varijeta jedića tako da ih je uglavnom teško raspoznati. Međusobno se razlikuju izgledom , bojom cvijeta, građom, a naročito prirodom alkaloida koje sadrže. Neki jedići nisu otrovni, sadrže neaktivanalkaloid atizin i ponegdje služe kao tonik protiv groznice. Jedić je dugovječna, zeljasta, kitnjasta vrlo lijepa biljka, vidoka do metar ipo. Ima divne modroplave cvjetove koji liče na starinske šljemove.Gornja polovina stabljike je gusto obrasla divnim cvjetovima. Listovi su dlanasti duboko i kitnjasto dijeljeni.
Ljekovita svojstva
Ima više alkaloida od kojih je najvažniji kristalni alkaloid akonitin. Ostali amorfni alkaloidi pokroakonitin ili benzoilakonin i akonin su proizvodi hidrolize akonitina kojih ima utoliko više ukoliko je droga lošija. Droge se upotrebljavaju uglavnom ekstrakciju akonitina jer su galenski preparati nepouzdani zbog nestalnosti sastava usljed razlaganja akonitida u druge neljekovite alkaloide. Akonitin je analgeti. Otrovnost akonitina je ogromna manja količina unosa ove biljke u organizam može da izazove smrt. Jedić je jedna od najotrovnih biljaka i zato se mora biti veoma oprezan.
Narodna imena
Volina, Vrajnice, vučiji čemer, dragoljub, željezni klobuk, žleni klobuk, ilka, jedič, omej, lisjak, pesja, smrt, pasje zelje, riga.